Ima nešto magično u novim počecima, u novim odlukama i namjerama, a i u našim malim i velikim snovima. Početak godine je uvijek dobar trenutak za odlučnost, iako je i svaki dan prilika za promjene i rast. Kretanje u nove početke sa sobom uvijek nosi snažnu energiju, nepokolebljivu odlučnost za transformacijom, a koraci prema „novima ja“ često su siloviti, imamo osjećaj da smo nezaustavljivi. No, tijekom tog našeg snažnog koračanja, često se dogodi nepredvidivost života, sa svojim olujama i vjetrovima na koje ne možemo utjecati, oni su jednostavno tu i ponekada pauziraju i odgode realizaciju naših ciljeva i snova. I tu, u tim trenucima, vrijeme je za nježnost prema sebi, za strpljenje i prihvaćanje toka. U tom trenutku mi ne odustajemo, samo smo strpljivi i bez osuđivanja, gajimo unutarnji mir i strpljenje dok se smjer vjetra ne okrene i ponovno nas pogura u smjeru kojime želimo ići. Život nas ljudi, poput životnih ciklusa je u prirodi koje ne možemo požurivati. Kao što mladi, novi list na grani stabla ne može izrasti usred hladnoće i zime, tako ne možemo požurivati niti svoj rast. Naš rast i naše putovanje imaju svoj tijek koji zahtjeva vrijeme, strpljenje i pažnju.

Stoga, uz sve nove namjere i ciljeve koje si postavljamo, bitno je donijeti i odluku da ćemo biti strpljivi i suosjećajni prema sebi. Hranimo i njegujmo svoje snove i ciljeve s pažnjom i odlučnošću, ali i s puno strpljenja. Jedna od tajni uspjeha je i u malim dozama. Naši ciljevi i odluke ne moraju biti grandiozni, započnimo s malim koracima i manjim ciljevima i njegujmo ih iz dana u dan s pažnjom i ljubavlju, puštajući ih da svojim vlastitim ritmom prerastaju u značajnu preobrazbu. Promatrajmo taj naš put, podsjećajući se da je osoban rast maraton, a ne sprint. Nerijetko se taj maraton, u pojedinim etapama, pretvori u duže utrke s preponama, a tada budite strpljivi i snažni te nježni prema sebi. Sjetite se da baš u tim trenucima postajete jači, a svaka prepona koju preskočite vam daje još snažniji odskok prema cilju. Bitno je imati strpljenja i u tim se trenucima još češće nego inače vraćati u svoj unutarnji mir kroz meditaciju i tišinu i s nježnošću se polako kretati dalje, prilagođavajući se toku.

Poput sjemena kojemu su potrebni vrijeme, specifični povoljni uvjeti, hrana, ljubavi i pažnja, kako bi proklijalo, i nama je sve to potrebno za rast. Kada postanete nestrpljivi, ili kada se vaš maraton pretvori u utrku s preponama na duge staze, kada vam se čini da se ne krećete dovoljno brzo prema svome cilju, zalijte svoje sjeme dodatnom ljubavlju i strpljenjem. U takvim trenucima volim se uvijek vratiti na mudrost koju sam naučila od svog učitelja, Sri Dharma Mittre, koji nas s ljubavlju podsjeća: „Always remember that nature refuses to be rushed. She can only be made to evolve and that takes time, so take heart.”

Promjene i transformacije ne moraju biti grandiozne, odredite si male korake i slijedite ih s nježnom odlučnošću, snagom i strpljenjem; promatrajte kako iz vaše pažnje, ljubavi i suosjećanja nastaju promjene, možda ne ogromne i veličanstvene, ali neupitno dragocjene i vrijedne. Zahvalite sebi na svakoj, pa i onoj najmanjoj od njih, jer kao i svako putovanje, tako i ovo naše prema sretnijima, ispunjenijima, zadovoljnijim “ja”, kreće s malim koracima. Zalijevajte ih s nježnošću i promatrajte kako iz njih nastaju novi plodovi vašeg predivnog bića.

S ljubavlju i nježnošću,

vaša Dragana Yogini