U procesu meditacije dovodimo um, ego i intelekt u idealnu povezanost s našom unutarnjom, vitalnom životnom energijom – pranom. Um i prana su energije u stalnom pokretu i polako, kroz tehnike koncentracije (dharana) pripremamo ih za uron u meditaciju (dhyana) gdje te obje energije dovodimo u stanje mirovanja. Fokusom na neki „neutralan objekt“, poput zvuka našeg daha, simbola „Om“, ili npr. „zvuka tišine“, polako dolazimo u stanje čiste, bezvremenske svijesti.
Redovnom praksom meditacije, uslijed idealnog stanja uma i prane koje kreiramo fokusiranom (ali neutralnom) pažnjom, dolazimo do nekih novih mentalnih „moći“, do novih izvora kreativnosti i jačamo intuiciju i svoje intuitivne sposobnosti. Kao da zaranjamo u izvor gdje su zakopane primarne snage naše prirodne inteligencije, kreativnost i intuicija, i sa sve češćom praksom meditacije povlačimo ih sa sobom na površinu , dobivamo pristup unutarnjim moćima svog bića. Kreativnost postaje izraženija, a intuicija sve snažnija.
Meditacija je put do iskustva jednog sa svime oko sebe, jednoga s višom svijesti i do samog središta nas samih i onih „mentalnih“ i duhovnih moći koje se kriju iza izgrađenih uvjerenja koja nosimo sa sobom kroz život. Postajemo sve više i više „mi“.
Osim što kroz nju pristupamo novim izvorima kreativnosti i intuicije, meditacija nas vodi ka sve snažnijoj povezanosti s vlastitim unutarnjim središtem gdje dobivamo iskustvo iza ega, iskustvo promatrača iz mirnoće. Tako kroz redovnu praksu meditacije različite „stresne“ okolnosti počinjemo sve manje doživljavati kroz projekcije našeg ega, a sve više prolaziti kroz njih u svojstvu promatrača, bez uplitanja u mentalno-emocionalne projekcije. Život tako postaje sve mirniji, ispunjeniji, sretniji i u konačnici, lakši.
“I like meditation without seed. You are aware of sound and thoughts come and go, but you don’t get involved with them. The Self is established in this now. You are here beyond time – you watch.”
Sri Dharma Mittra
