Zbližavanje sa zonom (dis)komfora

Kroz dugogodišnju praksu joge naučila sam prepoznavati gdje su granice moje zone komfora, kada ulazim u zonu „diskomfora“, kako prepoznati u kojoj se nalazim i kako i kada moram pomicati granice i sebe van zone ugode. Osvještavanjem samo-nametnutih granica, ali i stvarnih granica svog tijela, stalnom prisutnošću u položajima i dahu, otkrivala sam gdje mogu ići korak dalje. Postepeno, svaki put kada sam pomakla granicu, moj vlastiti potencijal se proširivao i bila sam korak bliže onom punom potencijalu koji se krije u meni.

Stoga, kada poučavam asane, volim poticati ljude da malo „flertuju“ sa svojom zonom ugode, da se zbliže s njom, bolje ju upoznaju. Velikim dijelom, komfor zona ima okvir koji smo sami postavili, a u dubokom i jasnom dosluhu sa svojim tijelom i umom, kroz specifičan način izvođenja asana prakse podržavam svoje polaznike da prošire taj okvir i pomaknu se van granica gdje god je to moguće. Na taj način, kako izlazimo iz komfor zone, širimo sebe, mijenjamo vlastita uvjerenja, postajemo slobodniji i hrabriji na joga prostirci i izvan nje.

Zato je zbližvanje s našom zonom ugode važno, kako bismo ju bolje upoznali. Tek kada ju bolje upoznamo lakše nam je identificirati kada je riječ o automatskom, podsvjesnom otporu, a ne o stvarnom ograničenju našeg tijela te kada je riječ o zoni ugode van koje možemo izaći. Određenim načinom izvođenja asana (fizičkih položaja), uz blizak odnos sa svojom zonom (ne)ugode, malo po malo možemo pomicati granice i širiti vlastiti potencijal.

See yourself in the practice you are not able to access right now. Imagine yourself in it.

Sri Dharma Mittra

U određenim asanama, kada želite pomaknuti granice i izaći iz komfor zone, prvo usmjerite pažnju na sam osjećaj „neugode“, pokušajte ga definirati, potpuno uroniti u njega svom pažnjom te ga potom na svojevrstan način „klasificirati“ – je li riječ o neugodi koja nam služi da pomaknemo granice, možemo li s dahom kroz nju zaroniti dublje prema probijanju i rastu, ili je to bol, vrsta neugode koja nam ne služi i govori „nisi još spreman/-na“? Često je riječ o automatskom, podsvjesnom otporu i odmicanju, ne uranjamo u osjećaj koji se pojavljuje i ostajemo u komfor zoni nesvjesno, niti ne pokušavajući ići dublje. U zbližavanju sa samim sobom na dubokoj razini i dosluhom sa svojim tijelom, krije se ključ prema rastu, rastu kroz prepoznavanje i unutarnju komunikaciju s vlastitom zonom ugode.

Kada dobro i pažljivo slušate svoje tijelo, kada ste potpuno prisutni u položaju i osjećaju i fizičkoj reakciji koja se pojavi u asani, postepeno, ako ste otvoreni za rast, pomicat ćete granice, a vaša zona (dis)komofora polako će postajati vaša zona rasta.